Ožiljkasto tkivo u maternici je u suštini isto kao i tkivo bilo gdje drugdje na/u tijelu, kao npr. ožiljak od duboke posjekotine na ruci. Liječnici zapravo koriste više različitih riječi za ožiljkasto tkivo, ovisno o kojem dijelu tijela govore, kao što su "adhezije", "sinehije", "fibroza"ili "ožiljak": ali, u konačnici, sve je to isto- vrlo teško, vodonepropusno, neelastično tkivo koje djeluje kao trajno superljepilo.

Kad god je tijelo ranjeno, aktivira se puno kemijskih alarma. Neki od njih će odmah izazvati krvni ugrušak; drugo aktiviranje može izazvati puno fibroblasta, koji počinju proces dugotrajnog liječenja stvaranjem ožiljaka. Fibroblasti djeluju kao "Spiderman", jer šalju tanka vlakna u svim smjerovima, premošćujući sve udubine koje mogu naći. Kada se ta vlakna uhvate za nešto, fibroblasti povlače krajeve pokušavajući spojiti sve zajedno u mali, čvrsto tkani paket. U isto vrijeme, fibroblasti čine mrežu debljom i jačom te je pojačavaju novim vlaknima. Oni također šalju kemijske signale koji privlače još fibroblasta i nove krvne žile koje rastu u ožiljak. Na kraju, gdje je nekad bio prostor ili udubina između rubova rane (ili između bilo koja dva tkiva), sve što je ostalo je čvrsto istkana, gusta mreža od vrlo jakih vlakana s vlastitim krvotokom. Drugi problem s ožiljkastim tkivom je da kada se izreže, ono se očajnički pokušava obnoviti; jednom kad se pojavi vrlo teško ćete ga se osloboditi. Ako govorimo o rezu na vanjskom dijelu tijela, to je dobra stvar. Ako govorimo o unutrašnjosti maternice, to je vrlo loše.

Ono što se događa kod Ashermanovog sindroma je da, nakon što se uništi endometrij (na primjer, ako je potpuno ostrugan tijekom D & C), izloženi slojevi zida uterusa su doslovno sirovi i ranjeni. Kad maternica pokuša izliječiti samu sebe, ne shvaća da je dovoljno da obnovi endometrij, pa reagira baš kao što bi i kod reza mišića na nozi, ruci ili bilo gdje drugdje. Rezultat toga je da fibroblasti ispletu mrežu preko šupljine maternice i stegnu sve zajedno u tanki, ali jaki sloj ožiljaka. U najgorem slučaju, cijela šupljina maternice može potpuno nestati, ostavljajući maternicu koja tada nalikuje na čvrstu mišićnu loptu s ožiljkom po sredini.