Moje ime je Tamara,imam 31 godinu,udana sam i imam jedno dijete.Prije par mjeseci sam se prvi put susrela sa dijagnozom Asherman sindrom.

Ali,da krenem iz početka...Nakon par godina pokušavanja ostvarila mi se najveća želja i postala sam mama.Porod je tekao uredno do samoga kraja.Jedini problem je bila posteljica koja je pukla pa su me morali kiretirati odmah po porodu.

U bolnici sam bila četiri dana.

Par dana nakon povratka kući sam se loše osjećala pa sam otišla svom ginekologu koji je na uzv-u pronašao još komadića posteljice te sam završila na još jednoj kiretaži.To je bila druga kiretaža u deset dana.

Tko bi rekao da će mi baš to uništiti snove o velikoj obitelji.

Godinu dana smo se pazili a onda smo odlučili proširiti svoju obitelj.Kako nam to nije uspjevalo otišli smo kod specijalista humane reprodukcije koji je na sami spomen simptoma(oskudna,skoro crna krv,bolovi u trbuhu,neplodnost)pretpostavio da je u pitanju Ashermanov sindrom.

Par mjeseci kasnije sam hospitalizirana te mi je odrađena laparoskopija i histeroskopija.Potvrđen mi je Asherman,priraslice su mi uklonjene,također i ciste na jajnicima,desni jajovod mi je začepljen a lijevi su mi izvadili jer se u njemu odvijala trudnoća za koju uopće nisam znala.I,tako sam postala kandidat za Ivf.

Prošlo je par mjeseci od operacije,menstruacije su mi malo obilnije ali i dalje su mi ciklusi do cca.50 dana(to pripisujem PCOS).

I iako su prognoze dosta teške još uvijek se nadam da će moj sinčić dobiti bracu ili seku...